Što je dugotrajna skrb

Što je dugotrajna skrb? Riječ je o sustavu usluga i mjera namijenjenih osobama koje zbog starosti, bolesti ili invalidnosti trebaju pomoć u svakodnevnim aktivnostima dulje vremensko razdoblje.

Dugotrajna skrb predstavlja most između zdravstvene i socijalne skrbi, jer obuhvaća i zdravstvene i socijalne usluge, prilagođene potrebama pojedinca.

U Sloveniji se suočavamo sa starenjem stanovništva, što povećava potrebu za dugotrajnom skrbi. Demografske projekcije pokazuju da će do 2050. godine gotovo trećina slovenskog stanovništva biti starija od 65 godina. Ovaj trend postavlja dugoročne izazove za naš sustav socijalne sigurnosti i zdravstvene zaštite.

Dugotrajna skrb nije namijenjena samo starijima. Mogu je trebati i mlađe osobe s kroničnim bolestima, nakon teških ozljeda ili s različitim oblicima invalidnosti. Bit dugotrajne skrbi je osiguravanje kvalitetnog života i očuvanje što veće samostalnosti pojedinca, bez obzira na njegovu dob ili zdravstveno stanje.

 

Sustav dugotrajne skrbi u Sloveniji trenutno prolazi kroz značajne promjene s novim Zakonom o dugotrajnoj skrbi, koji predstavlja temelj za potpuno uređenje ovog područja. Cilj je uspostaviti jedinstven, transparentan i financijski održiv sustav koji će biti dostupan svima kojima je potreban.

Usluge i oblici dugotrajne skrbi

Dugotrajna skrb obuhvaća širok spektar usluga koje se mogu provoditi na različite načine. Najčešći oblici uključuju skrb kod kuće, institucionalnu skrb u domovima za starije i drugim ustanovama te različite oblike dnevnog boravka.

Skrb kod kuće omogućuje da osoba ostane u domaćem okruženju, gdje prima potrebnu pomoć. To može uključivati pomoć pri osobnoj higijeni, oblačenju, prehranjivanju, kućanskim poslovima, kupovini i drugim svakodnevnim aktivnostima. Prednost ovog oblika je što pojedinac ostaje u poznatom okruženju, što pozitivno utječe na njegovo psihičko stanje i očuvanje socijalnih kontakata.

Institucionalna skrb provodi se u domovima za starije, posebnim socijalno-zdravstvenim ustanovama i drugim institucijama. Namijenjena je osobama koje trebaju intenzivniju pomoć i nadzor, koji se ne može osigurati kod kuće.

Osim osnovne skrbi, uključuje i zdravstvenu njegu, fizioterapiju, radnu terapiju i druge usluge.

Dnevni boravak predstavlja prijelazni oblik, gdje osoba dio dana provodi u ustanovi, gdje joj je pružena potrebna skrb i aktivnosti, a preostali dio vremena u domaćem okruženju. Ovaj oblik je posebno prikladan za osobe koje ne trebaju 24-satnu skrb, a istovremeno rasterećuje članove obitelji koji se o njima brinu.

Što je dugotrajna skrb u praksi, najbolje razumijemo kroz konkretne usluge koje obuhvaća. One uključuju pomoć pri osnovnim dnevnim aktivnostima (pranje, oblačenje, hranjenje), pomoć pri kućanskim poslovima, zdravstvenu njegu, rehabilitaciju, psihosocijalnu podršku i različite oblike terapija.

Financiranje dugotrajne skrbi

Financiranje predstavlja jedan od najvećih izazova dugotrajne skrbi. U Sloveniji se trenutno financira iz različitih izvora, uključujući zdravstveno osiguranje, mirovinsko i invalidsko osiguranje, proračunska sredstva i privatna sredstva korisnika.

Novi zakon o dugotrajnoj skrbi predviđa uvođenje obveznog osiguranja za dugotrajnu skrb, koje će predstavljati dodatni stup socijalnog osiguranja. To će omogućiti sustavnije i stabilnije financiranje, istodobno osiguravajući pravedniju raspodjelu troškova između države i pojedinaca.

 

Troškovi dugotrajne skrbi mogu predstavljati veliko financijsko opterećenje za pojedinca i njegovu obitelj. Mjesečni troškovi institucionalne skrbi u domovima za starije kreću se između 900 i 1.800 eura, ovisno o razini potrebne pomoći i lokaciji. Iako je skrb kod kuće cjenovno povoljnija, još uvijek predstavlja znatan trošak za mnoge obitelji.

Razumijevanje što je dugotrajna skrb nije samo pitanje zdravstvene ili socijalne politike, već i ekonomsko pitanje. Riječ je o ulaganju u kvalitetu života ljudi i istodobno o rasterećenju obitelji koje inače snose velik dio tereta skrbi za svoje bližnje.

Uloga neformalnih njegovatelja

Neformalni njegovatelji – članovi obitelji, rodbina, prijatelji i susjedi – igraju ključnu ulogu u sustavu dugotrajne skrbi. U Sloveniji više od 200.000 ljudi neformalno skrbi za svoje bližnje koji trebaju pomoć pri svakodnevnim aktivnostima.

Ovaj oblik skrbi ima brojne prednosti, budući da se odvija u kućnom okruženju i temelji se na osobnom odnosu između njegovatelja i korisnika skrbi. Međutim, dugotrajna skrb za bližnjega može dovesti do izgaranja, zdravstvenih problema i socijalne izolacije njegovatelja.

Novi zakon o dugotrajnoj skrbi predviđa veću podršku neformalnim njegovateljima, uključujući osposobljavanje, savjetovanje, privremenu zamjenu (predah skrb) te u određenim slučajevima i financijsku naknadu. To je važan korak prema priznavanju vrijednosti neformalnog rada i sprječavanju negativnih posljedica za njegovatelje.

Suradnja između formalnih i neformalnih njegovatelja ključna je za učinkovit sustav dugotrajne skrbi. Profesionalni njegovatelji mogu pružiti stručnu podršku i rasterećenje članovima obitelji, dok oni mogu doprinijeti dragocjenim poznavanjem potreba i želja korisnika skrbi.

Izazovi i budućnost dugotrajne skrbi

Slovenija se pri uspostavljanju cjelovitog sustava dugotrajne skrbi suočava s brojnim izazovima. Jedan od najvećih je osiguravanje dovoljnog broja osposobljenog kadra. Zanimanje njegovatelja je fizički i psihički zahtjevno, a plaća često ne odražava zahtjevnost posla.

Demografske promjene predstavljaju dodatan pritisak na sustav. Starenje stanovništva povećava potrebe za dugotrajnom skrbi, istodobno se smanjuje udio radno aktivnog stanovništva koje bi moglo osiguravati i financirati te usluge.

Digitalizacija i nove tehnologije donose prilike za poboljšanje dugotrajne skrbi. Pametni domovi, telemedicina, robotika i druge inovacije mogu povećati samostalnost korisnika skrbi i rasteretiti njegovatelje. Pri tome tehnologija mora podržavati ljudski kontakt, a ne ga zamjenjivati.

 

Što je dugotrajna skrb u budućnosti, ovisit će o našoj sposobnosti da uspostavimo održiv i pravedan sustav koji će uzimati u obzir potrebe i želje korisnika skrbi, podržavati njegovatelje i učinkovito koristiti raspoložive resurse. To zahtijeva suradnju svih dionika – države, lokalnih zajednica, stručnjaka, korisnika i njihovih obitelji.

Dugotrajna skrb nije samo pitanje osiguravanja osnovnih usluga, već i pitanje dostojanstva, autonomije i kvalitete života. Svaki sustav mora se temeljiti na poštovanju ljudskih prava i individualnih potreba korisnika skrbi, istodobno uzimajući u obzir realna ograničenja resursa.

S novim zakonom o dugotrajnoj skrbi Slovenija stupa na put cjelovitog uređenja ovog područja. Uspjeh reforme ovisit će o dosljednoj provedbi, dovoljnim financijskim sredstvima i spremnosti svih dionika za suradnju u pronalaženju najboljih rješenja za korisnike skrbi i njegovatelje.