[Translation failed for this section]
Podrijetlo i povijest Zena
Zen vuče korijene iz indijske budističke tradicije, točnije iz legende o Buddhi, koji je, umjesto da koristi riječi, pokazao cvijet svojim učenicima i nasmiješio se. Samo jedan od učenika, Mahakashyapa, shvatio je dubinu ove tihe poruke, što predstavlja bit Zena – prenošenje mudrosti izvan riječi i koncepata.
U 6. stoljeću, indijski monah Bodhidharma donio je ovu tradiciju u Kinu, gdje se razvila u Chan budizam. Chan se fokusirao na meditaciju i izravno iskustvo prosvjetljenja, umjesto na proučavanje svetih tekstova. Ovaj pristup je naglašavao da se prosvjetljenje može postići u sadašnjem trenutku, a ne kroz postupnu praksu.
Između 12. i 13. stoljeća, Zen se proširio u Japan, gdje su se razvile dvije glavne škole: Rinzai i Soto. Rinzai Zen naglašava uporabu Koana – paradoksalnih zagonetki koje se ne mogu riješiti logičkim razmišljanjem; dok Soto Zen promiče “tiho sjedenje” (Zazen) kao put ka prosvjetljenju.
U 20. stoljeću, Zen je pronašao svoj put i na Zapad, gdje je utjecao na brojne umjetnike, filozofe i duhovne istraživače. Danas se Zen prakse poput meditacije i svjesnosti primjenjuju diljem svijeta, bez obzira na vjersko uvjerenje.
[Translation failed for this section]
[Translation failed for this section]
[Translation failed for this section]
[Translation failed for this section]
[Translation failed for this section]
