Što je displazija
Displazija je medicinski izraz koji opisuje nenormalan razvoj stanica, tkiva ili organa u tijelu. Riječ je o stanju u kojem stanice ne sazrijevaju pravilno, što može dovesti do različitih zdravstvenih problema.
Što je displazija zapravo u svakodnevnom životu? To je nepravilnost u rastu i organizaciji stanica, koja se može pojaviti u bilo kojem dijelu tijela. Displazija sama po sebi nije kancerogena bolest, iako u nekim slučajevima predstavlja prekancerozno stanje koje zahtijeva pažljivo praćenje i ponekad liječenje.
Vrste displazije
Displazija se može pojaviti u različitim dijelovima tijela i ima različite oblike. Najčešće vrste s kojima se susrećemo u kliničkoj praksi su:
Displazija kuka jedna je od najčešćih oblika koja pogađa dojenčad. Kod ove vrste displazije, zglob kuka se ne razvija pravilno, što može uzrokovati nestabilnost ili čak iščašenje kuka. Rano otkrivanje je ključno, jer je liječenje u prvim mjesecima života obično vrlo uspješno. Liječnici rutinski pregledavaju kukove novorođenčadi jer se time može brzo otkriti ovaj problem.
Cervikalna displazija ili displazija vrata maternice odnosi se na abnormalne promjene stanica na površini vrata maternice. Te se promjene otkrivaju PAP testom i često su posljedica infekcije humanim papiloma virusom (HPV). Cervikalna displazija klasificira se u različite stupnjeve ovisno o ozbiljnosti promjena, od blage do teške.
Bronhopulmonalna displazija je kronična plućna bolest koja se najčešće javlja kod nedonoščadi koja trebaju mehaničku ventilaciju i terapiju kisikom. Radi se o posljedici oštećenja nezrelih pluća, što dovodi do upale i ožiljaka plućnog tkiva.
Ektodermalna displazija je skupina genetskih poremećaja koji utječu na razvoj kože, kose, noktiju, zuba i znojnih žlijezda. Osobe s ovom vrstom displazije često imaju rijetku kosu, zube koji nedostaju i probleme s regulacijom tjelesne temperature jer se manje znoje.
Uzroci i čimbenici rizika
Što je displazija s gledišta uzroka? Uzroci nastanka displazije su različiti i često ovise o vrsti displazije.
Genetski čimbenici su bitni kod mnogih oblika displazije, kao što su razvojna displazija kuka i ektodermalna displazija. Kod nekih vrsta displazije, kao što je cervikalna displazija, ključni čimbenici rizika su infekcije, uključujući HPV, i drugi okolišni čimbenici.
Čimbenici rizika za razvojnu displaziju kuka uključuju obiteljsku povijest tog stanja, položaj djeteta u maternici (posebno zatvarački položaj) i spol (češća je kod djevojčica). Kod cervikalne displazije glavni čimbenici rizika su infekcija HPV-om, pušenje, oslabljen imunološki sustav i dugotrajna uporaba oralnih kontraceptiva.
Bronhopulmonalna displazija povezana je prvenstveno s prijevremenim rođenjem, niskom porođajnom težinom i potrebom za dugotrajnom mehaničkom ventilacijom. Ektodermalna displazija je pak gotovo uvijek posljedica genetskih mutacija koje se mogu naslijediti ili nastati de novo.
Razumijevanje čimbenika rizika ključno je za prevenciju i rano otkrivanje displazije, što može značajno poboljšati ishod liječenja.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi displazije razlikuju se ovisno o vrsti i lokaciji zahvaćenog tkiva ili organa. Kod razvojne displazije kuka može se primijetiti asimetrija kožnih nabora na bedrima, ograničena pokretljivost zahvaćenog kuka ili čujno pucketanje pri pomicanju kuka.
U nekim slučajevima, međutim, nema očitih vanjskih znakova i stanje se otkrije tek pri rutinskom pregledu.
Cervikalna displazija obično ne uzrokuje simptome, stoga je redoviti ginekološki pregled s PAP testom ključan za rano otkrivanje. U uznapredovalim slučajevima mogu se pojaviti abnormalna krvarenja, bolovi ili nelagoda tijekom spolnog odnosa.
Kod bronhopulmonalne displazije karakteristični simptomi su poteškoće s disanjem, piskanje pri disanju, češće respiratorne infekcije i sporiji rast. Djeca s ovim oblikom displazije često trebaju dodatni kisik još dugo nakon rođenja.
Ektodermalna displazija očituje se rijetkom kosom, nedostajućim ili abnormalno oblikovanim zubima, suhom kožom i smanjenim znojenjem, što može dovesti do pregrijavanja tijela. Ti znakovi su obično primjetni već u ranom djetinjstvu.
Treba znati da što je displazija u smislu simptoma, nije uvijek očito. Mnogi oblici displazije u početnim fazama ne uzrokuju jasne simptome, stoga su redoviti preventivni pregledi ključni za rano otkrivanje.
Dijagnostika
Dijagnostika displazije uključuje različite metode, ovisno o vrsti i lokaciji. Kod razvojne displazije kuka dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda, koji se nadopunjuje ultrazvučnim pregledom kukova kod dojenčadi ili rendgenskim snimanjem kod starije djece.
Cervikalna displazija dijagnosticira se PAP testom, nakon čega slijedi kolposkopija (pregled vrata maternice posebnim mikroskopom) i biopsija sumnjivih područja. Histološki pregled uzetog tkiva potvrđuje dijagnozu i određuje stupanj displazije.
Bronhopulmonalna displazija dijagnosticira se na temelju kliničkih znakova, potrebe za dodatnim kisikom nakon određenog vremena poslije rođenja, rendgenskog snimanja prsnog koša i testova plućne funkcije kod starije djece.
Ektodermalna displazija dijagnosticira se na temelju kliničkih znakova, genetskog testiranja i ponekad biopsije kože za potvrdu smanjenog broja znojnih žlijezda.
Rana i precizna dijagnostika ključna je za učinkovito liječenje i sprječavanje komplikacija. Što je displazija u dijagnostičkom smislu? To je stanje koje zahtijeva multidisciplinarni pristup i često kombinaciju različitih dijagnostičkih metoda za postavljanje pravilne dijagnoze.
Liječenje displazije ovisi o vrsti, lokaciji i ozbiljnosti stanja. Kod razvojne displazije kuka liječenje započinje što prije nakon postavljanja dijagnoze. Kod dojenčadi se obično koriste posebne ortoze ili pojasevi koji drže kukove u pravilnom položaju.
Liječenje i upravljanje
Liječenje displazije ovisi o vrsti, lokaciji i ozbiljnosti stanja. Kod razvojne displazije kuka liječenje započinje što prije nakon postavljanja dijagnoze. Kod dojenčadi se obično koriste posebne ortoze ili pojasevi koji drže kukove u pravilnom položaju.
U težim slučajevima ili kod starije djece može biti potreban kirurški zahvat.
Liječenje cervikalne displazije ovisi o stupnju promjena. Kod blage displazije obično se preporučuje redovito praćenje, budući da promjene mogu spontano nestati. Kod umjerene do teške displazije preporučuje se uklanjanje abnormalnog tkiva različitim metodama, kao što su LLETZ (Large Loop Excision of the Transformation Zone), konizacija ili laserska ablacija.
Bronhopulmonalna displazija zahtijeva dugotrajno liječenje koje uključuje dodatni kisik, lijekove za poboljšanje plućne funkcije, posebnu prehranu za poticanje rasta i razvoja te sprječavanje infekcija. S rastom djeteta plućna se funkcija obično poboljšava, pri čemu neka djeca mogu zadržati određene poteškoće s disanjem i u odrasloj dobi.
Liječenje ektodermalne displazije je simptomatsko i uključuje primjenu umjetnih suza za suhe oči, posebnu njegu kože, stomatološku rehabilitaciju i mjere za sprječavanje pregrijavanja, kao što su klimatizirani prostori i izbjegavanje intenzivne tjelesne aktivnosti po vrućem vremenu.
Bez obzira na vrstu displazije, ključan je cjelovit pristup liječenju, koji uključuje redovito praćenje, prilagođavanje terapije ovisno o odgovoru i psihosocijalnu podršku pacijentima i njihovim obiteljima.
Prevencija i rano otkrivanje
Prevencija i rano otkrivanje displazije ključni su za uspješno liječenje i sprječavanje komplikacija. Kod razvojne displazije kuka važno je da se svi novorođenčadi pregledaju odmah nakon rođenja i zatim ponovno pri redovitim preventivnim pregledima u prvim mjesecima života.
Za sprječavanje cervikalne displazije ključno je cijepljenje protiv HPV-a, koje je najučinkovitije ako se provede prije početka spolne aktivnosti. Redoviti ginekološki pregledi s PAP testovima omogućuju rano otkrivanje i liječenje prekanceroznih promjena, prije nego što se razvije rak vrata maternice.
Prevencija bronhopulmonalne displazije uključuje sprječavanje prijevremenog poroda, upotrebu kortikosteroida prije poroda za ubrzanje sazrijevanja pluća kod nedonoščadi i optimizaciju respiratorne podrške kod novorođenčadi koja je trebaju.
Kod genetskih oblika displazije, kao što je ektodermalna displazija, genetsko savjetovanje važno je za obitelji s poznatom mutacijom. Iako se ta stanja ne mogu spriječiti, rano otkrivanje i liječenje mogu značajno utjecati na kvalitetu života pogođenih osoba.
Što je displazija s gledišta prevencije? To je stanje koje se često može spriječiti ili barem rano otkriti redovitim preventivnim pregledima i zdravim načinom života. Svjesnost o čimbenicima rizika i simptomima različitih vrsta displazije ključna je za rano djelovanje i bolje ishode liječenja.
